Evo, večeras su završene 47.Zmajeve dečije igre, jedna od najboljih (ako ne i najbolja) dečijih manifestacija u zemlji, koje su inače zaista malobrojne. Ove godine, igre su trajale 5 dana, od ponedeljka do večeras uz bogat i sadržajan, gotovo celodnevni program namenjen najmlađima.
Bila je ovo idealna prilika da sa ćerkicom uživamo u igri, sviranju, pevanju i glumi naših najmlađih umetnika, iz cele zemlje i inostranstva. Na žalost, Igre nisu održane na tradicionalnom mestu, ispred spomenika velikog čika Jove (u istoimenoj ulici), već na Trgu Slobode zbog toga što je ceo uži centar bukvalno raskopan.
Nekako, uvek u isto vreme, u Maju, svake godine počinje raskopavanje istih komunalnih magistrala (voda, struja, kanalizacija…) u centru grada. Pa, zar ovo ne mogu da dobrim planiranjem, odrade odjednom, a ne da svake godine naprave “rusvaj” u turističkom središtu grada.
Ali, da se vratimo na Igre. Završno veče kod Miletićevog spomenika počelo je koncertom vrlo dobrih muzičara iz “Jovine gimnazije”, a sve je “utihnulo” koncertom Prljavog inspektora Blaže.
Poštovani,
Uistinu, ZMAJEVE DEČIJE IGRE – najbolja su i najljepša manifestacija za djecu na cjelokupnom ex-YU prostoru. I, Novi Sad, takav je grad. Najljepši. I Matica srpska. I LETOPIS MATICE SRPSKE, najstariji časopis na ovim prostorima, koji nisam vidio već godinama. Niko to ne zna kao Novi Sad.
U pozadini, riječ je o Vojvodini, sjajnom Nenadu Čanku i multikulturnoj sredini bez premca.
Nekad moji dragi prijatelji, sada nisu među živima, barem sam tako čuo – jer, rat je učinio svoje – Miroslav Nastasijević, Nenad Janković Šole i drugi, pričali su mi o radu Redakcije govornoga (i dramskog?) programa Radija Novi Sad na desetak, ili više jezika… Rumuni, Rusini, Bjelorusi, Ukrajinci, Srbi, Nijemci, Bugari…
Novi Sad je za mnoge stvari: izmislio cijeli svijet! – ma kako shvatili ovu rečenicu.
Uvijek sam govorio: Niko, kao Novi Sad…
Iz Doma mladih Tuzla, dovodio sam djecu na ZMAJEVE DEČIJE IGRE, sudjelovali smo pred rat, bili smo gosti osnovne škole “Sonja Marinković”…
Bilo je sjajno. I, nezaboravno…
Dragi i dobri ljudi, Novosađani, ne dajte se seljakluku i nesreći koja bi vas rado učinila svojim poslušnicima i koja nasrće na vas…
Da. Bila je tamo i dama, imenom: Beisa Romanić. Imali smo dužu prepisku. Nadam se da je živa, i da je: dobro i zdravo.
Ah, da! I sam – pisac sam (i) za djecu i volim Čika Jovu i Novi Sad. Moje naklon i moje poštovanje!
Lijepo vas zdravim.
Od Boga vam zdravlje i dobra sreća, od mene najbolje želje.
18. siječnja/januara, anno Domini, 2005.
Atif Kujundžić, Bosna i Hercegovina.
Hvala Atife na brojnim komplimentima u ime svih novosađana.
pozdrav
Ovo je tako lepo pročitati ! Zahvalnost G-dinu Atifu Kujundžić! I pozdrav, svako dobro i poziv da poseti Novi Sad! :)
POŠTOVANI ATIFE
RADO BI DA VRATIŠ SE ?
KO J U IGRE DOLAZIO
IZ NJIH NIJE ODLAZIO
STVARAOČE, DOBRO DOŠO,
PREMDA NIJESI NI OŠO
Sa poštovanjem,
Milan Milić, Jagodinski nazvan,od ljubavi i igranke sazdan,
oko plavo i srce plemićko,slikar, maštar i poeta Mićko !
JOS UVEK BOGU HVALA, ŽIVA, ZDRAVA! “ČIP-MEMORI”,DOBRO FUNKCIONŠE. PISMA SU BRIŽNO SAČUVANA KAO I KNJIGE. NE KOMUNICIRAM OVIM NAČINOM ZATO OSTAVLJAM TELEFONE, SA VELIKPOM ŽELJOM DA SE ČUJEMO
DRAGI ATIFE PUNO POZDRAVA,BEISA
Postovani prijatelji!
Dobro se drzite. To je svakako i stvar Statuta, ali puno vise stvar iskustva jedne, uistinu, visenacionalne sredine u kakvoj sam i odrastao. Vi ste jedini koji u svim stvarima imate apsolutno pravo. Iz prethodne biljeske koju sam ostavio prije vise godina, vidim da se lijepo razumijemo. Bez Novog Sada kakav jeste, Europa nema pojma. Bez ZMAJEVIH DEČJIH IGARA – dječja književnost na ex-YU prostoru nema ni veze sa samom sobom. Imate sjajne ljude za svaki mogući posao. Budite hrabri do kraja.
S najboljim željama za uspjeh u svim plemenitim namjerama i zaštiti osobnog dostojanstva,
srdačno i odano vas zdravim,
a
Vi znate što radit i treba i tom se radjem! To je teško,, priznajem. Hvala vam za uvazavanje. Odanodt. Lijepo vas osjećam kao jednu dusu koja tiho dise. Ipak, najviše vas volim jer ste pametni, jer bi vas budale rado satrle, a ne mogu vam nista. Ali, i ne date se vi. Svoji ste na svom i neka to potraje prijatelji humanizma, uopće. Dobri Bože, što volim Vojvodinu i Novi Sad.
Odano, a