Iako su do sada obavljene brojne analize govora i oratorskih sposobnosti tokom kampanje novog američkog predsednika, Šarlota Higins za Guardian daje veoma zanimljivu analizu i primećuje da su promotivni govori u bliskoj vezi sa govorništvom iz vremena Rimljana, te deklariše Baraka Obamu kao novog Cicerona.
Prema ovoj analizi, Obamima pobeda ponajviše dolazi upravo od njegovih oratorskih sposobnosti, te ga poredi sa starim Grcima i tadašnjim komunikacijama, te nadalje što je još zanimljivije – analiza ukazuje na trend namernog intelektualno-sadržajnog snižavanja ka manje obrazovanoj populaciji.
Elvin T Lim u knjizi "The Anti-Intellectual Presidency" ukazuje da se za proteklih 100 godina američka predsednička retorika srozala sa univerzitetskog na nivo "osmoljetke", a pored svega isplaniranog ima tu i mnogo gluposti (čitaj: Obamasizam).
Naravno, kako su političari veliki iluzionisti, bilo je tu i psihološko-retoričkih trikova, poput frekventnijih upotreba antonomazije odnosno metaforičkih supstitucija, kao npr. "gvozdena lejdi" (Margaret Tačer) – "kralj rock’n’rolla" (Elvis Presli) itd.
Obama je na primer umesto da pomene velikog borca za manjinska prava Martina Luthera Kinga, koristio antonomaziju "a young preacher from Georgia" kako bi sa jedne strane humanizovao (spustio) idol-kult, a sa druge kamo bi povećao stepen prisnosti sa slušaocima, jer "svi znaju o kome se govori" bez potrebe da pominjemo imena.
Svakako, ne propustite tekst.
