NASA, Nacionalna uprava za aeronautiku i svemir, nedavno je postigla neverovatan uspeh u domenu prenosa podataka iz svemira ka Zemlji.
Sistem za komunikaciju baziran na laserskoj tehnologiji je udvostručio brzinu prenosa u odnosu na prošlu godinu, omogućavajući prenos podataka brzinom od 200 gigabita u sekundi.
Mali satelit veličine kutije za maramice postigao je ogroman uspeh, prenoseći podatke iz svemira ka Zemlji rekordnom brzinom, i to koristeći lasersku komunikaciju.
NASA-ov sistem TeraByte InfraRed Delivery (TBIRD) preneo je podatke sa orbite do zemaljske stanice brzinom od 200 gigabita u sekundi, nadmašivši prethodni rekord od 100 gigabita u sekundi, kako je nedavno objavila svemirska agencija.
Ova razmena podataka predstavlja najveću brzinu koju je ikada postigla optička komunikaciona tehnologija između svemira i zemlje. “Postizanje brzine od 100 gigabita u sekundi u junu bilo je prekretnica, a sada smo udvostručili tu brzinu – ova sposobnost će promeniti način na koji komuniciramo u svemiru”, izjavila je Bet Kire, menadžer misije TBIRD-a, kako se navodi u NASA-inoj saopštenju.
TBIRD je lansiran u maju 2022. godine i postavljen na orbitu putem NASA-inog satelita Pathfinder Technology Demonstrator 3 (PTD-3). Kjubset je dizajniran da testira tehnologiju laserske komunikacije kao način slanja podataka sa Zemlje i ka njoj, koristeći nevidljive zrake koje putuju kroz svemir.
Tokom najnovijeg testa, TBIRD je prenosio podatke do optičke zemaljske stanice koju upravlja NASA, usmeravajući svoj laser tačno prema prijemniku na zemlji, smeštenom u Table Mountainu, Kalifornija.
NASA trenutno koristi radio talase za prenos podataka ka i iz svojih svemirskih letelica koristeći istu vrstu tehnologije koju koriste automobilski radio prijemnici ili mobilne telefonske antene. Kako NASA planira slanje ljudi na Mesec i dalje, agencija razmatra efikasnije načine komunikacije. Prelazak sa radio-frekvencijskog prenosa na lasersku komunikaciju bio bi kao prelazak sa dial-up interneta na brzi internet, prema rečima NASA-e.
Sistemi laserske komunikacije pakuju podatke u oscilacije svetlosnih talasa u laserima, enkodirajući poruku u optički signal koji se prenosi do prijemnika putem infracrvenih zraka koje ljudsko oko
ne može videti. Ova tehnologija ima potencijal da poveća brzinu prenosa podataka, što znači da bi sateliti mogli slati i primati više informacija u jednom prenosu u poređenju sa tradicionalnim radio talasima.
“Zamislite snagu instrumenata za svemirske naučne istraživanja kada budu dizajnirani tako da u potpunosti iskoriste napredak u brzini i osetljivosti detektora”, izjavila je Kire. “Laserka komunikacija je nedostajuća karika koja će omogućiti naučna otkrića budućnosti.”
