Mračna tragedija jedne porodice koja je svoje prvo izvođenje na daskama SNP-a imala davne 1946., ponovo je postavljena 2002
Čista klasika, Krležini “Gospoda Glembajevi” i mračna tragedija jedne porodice, koji su iznova na repertoar SNP postavljeni 2002., ovoga puta u režiji Egona Savina. Zanimljivo je da je svoje prvo izvođenje na daskama SNP-a ova predstava imala 20. decembra, davne 1946. godine.
Predstava ima odlično postavljenu scenografiju koja zbog asimetrije obodnih zidova, kao i ostalih scenskih elemenata, odaje neverovatan utisak dubine i prostora koji je pružio dovoljno prostora Glembajevima da se predstave u punom sjaju sopstvenog gliba i lažnog morala.
U ulozi starog prepredenog Ignjata Glembaja, raspusnog bankira i varalice, briljira bard naše pozorišne scene Predrag Ejdus, dok za njim nimalo ne zaostaje ni sve bolji Boris Isaković u roli doktora filozofije i nabeđenog slikara Leona Glembaja.
Iako Leon sa distance od 11 godina sa indignacijom i nekom vrstom indifrentnosti gleda na sva dešavanju, spletke, prevare i podmetanja u okviru doma Glembajevih, na kraju, ni sam ne uspeva da se distancira od tog Glembajevskog gena nihilizma, destruktivnosti, paranoje i suicidnosti, te i sam u nastupu neobuzdanog besa i stanja nervnog rastrojstva ubija baronicu Kasteli (u tumačenju odlične Jasne Đuričić), metresu od zanata i drugu suprugu starog Ignjata